Za koga glasati!?

Danas nam je potreban Tuđman ne samo zbog njegovih osobnih vrijednosti kao čovjeka i snage njegovih ideja već i zbog velikog iskustva koje je stekao u međunarodnoj politici u vrijeme stvaranja hrvatske države te poznavanja zakulisnih i prljavih igara svjetskih moćnika koji i dalje, zahvaljujući našoj političkoj mafiji uništavaju Hrvatsku.

Piše Maja Snajder na ovom linku

Na upravo završenim Izborima Župa ostala kratkih rukava

Objavljujemo integralni tekst sa www.bijakova.com o upravo završenim Izborima za lokalnu vlast u općini Zagvozd

Završeni su lokalni izbori 2009. i opet Župa nema predstavnika u Općinskom vijeću Zagvozda . Ostali smo gdje smo i bili – nigdje…

Rezultate ovih izbora nisu skrojile stranke, već oni i koji znaju svoj posao. Izborne kampanje su poput rata, moraš imati strategiju i taktiku. Mi to opet nismo shvatili, opet nismo stvorili svoju listu i progurali bar nositelja te liste u Općinsko vijeće. A to je bilo moguće.

U članku 27. Zakona o izboru članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne samouprave stoji:

Pravo na sudjelovanje u diobi mjesta u predstavničkom tijelu jedinice imaju liste koje na izborima dobiju najmanje 5 % važećih glasova birača.

Iz navedenog je vidljivo da bi bar nositelj župske liste prošao u Općinsko vijeće da je za njega glasovalo samo ovo malo prijavljenih stanovnika Župe. Za ulazak u Vijeće trebalo je nekih 50-tak glasova a to je u ovakvom odnosu snaga bilo vrlo moguće, čak i bez ikakve kampanje. A tko kaže da ne bih pridobili i ostalo stanovništvo Općine kada bi se u kampanju uključili naši ugledni poduzetnici, političari, naši ugledni doktori, inženjeri, rukovoditelji, i svi oni koji mogu nešto učiniti a da se osjećaju župljanima.

Svima nama ovo mora biti opomena jer našu sudbinu kroje oni koji ni po čemu nisu zaslužili takvu poziciju. Razloga je podosta.

Župa danas nema ni Osnovnu školu ( a prva Pučka Državna škola u Imotskoj krajini organizirana je u Župi 1874.) ima poštanski ured koji je otvoren među prvima u Krajini (sudbina mu je klimava jer mu prijeti zatvaranje), Crkvu koja ima svećenika mještanina ( što će biti za koju godinu kad Don Ivan ode u mirovinu) i koji jedini spašava selo od propadanja. Selo koje ima nadprosječan broj akademika, doktora, inženjera, profesora, političara, uspješnih poduzetnika, obrtnika, poštenih radnika i seljaka, ima svoju Biokovu, svoja polja i položaj koji je samo 5 – 6 km zračne linije od mora, a Župa je selo koje propada, umire i nestaje zbog nečije nebrige a naše nemoći. Ne samo zbog nebrige već i zbog našeg samoljublja, jala i zloće.

Kada će župljanin shvatiti da su svi oko njega dio njega, da jedino zajedno nešto možemo izgraditi, da naše selo koje je bilo u prošlosti drugima primjer ponovno vratimo na stare pozicije. Ili jednostavno treba priznati kako smo škrti, samoljubivi, jalni i nikakvi pa onda i ne treba očekivati da nas se poštuje u ovom selu gdje su nam korijeni. Kako se možemo dičiti svojim uspjehom na regionalnoj ili čak i nacionalnoj razini a u svom selu nismo ništa napravili, čak ni pokušali.

A volimo doći vikendom, dovesti prijatelje, zavrtiti janjca ili ispeći na gradele, baciti na balote... A da se nismo upitali kako je seoska sirotinja od svojih usta otkidala za struju (1960), asfalt (2004.), telefon (1986.) i vodu (2003.). A sada mi to ko Bogom dano uživamo. Ne mora to tako biti, otkinimo malo i mi od svojih usta i pomognimo svom selu.

Doduše nitko pomoć od naših moćnih sumještana nije ni zatražio. Gotovo sam siguran da bi prave akcije oni podržali. Nemamo predstavnika ni u lokalnoj vlasti a nismo ga izabrali ni u svom mjestu. Zato nam i je tako kad se niti vidimo, a niti se imamo gdje viđati i sastajati.

Općinska vlast u prošlom mandatu nije dozvolila da se Don Ivanu (koncesionaru za školsku zgradu u Župi) omogući izgradnja Doma za stare i nemoćne i u sklopu toga društvene prostorije sa kafićem. trebao je to biti i jedini javni prostor u Župi koji bi mještanima pružio mogućnost da se bar vikendom sastanu i zajednički provedu, a samim time i zajedničkim snagama organiziraju razvoj svoje sredine.

Radovi su stali, izbori prošli a nova – stara vlast u Općini neće bez stalnih pritisaka riješiti naše probleme, čak ni one marginalne. Pored podrške za prenamjenu školske zgrade od nove vlasti u Zagvozdu očekujemo i rješavanje problema održavanja javne rasvjete (skoro polovina žarulja ne svijetli), postavljanje kontejnera za kućni otpad i organizirani odvoz smeća do deponije, izgradnja ogradnog zida oko mjesnog groblja, uređenje okoliša Crkve, sređivanje potoka i prilaznih poljskih putova, čišćenje i obzida Turića lokve, postavljanje križa našim poginulim braniteljima …

Netko sve to treba „gurati“ a predstavnika opet nemamo. Zato treba inzistirati na uređenju prostora za druženje odakle bi svoje zahtjeve dogovorno plasirali do nadležnih. Kada vlast ne dozvoljava koncesionaru prenamjenu školske zgrade (tobože zbog obveze da se jedna prostorija mora ostaviti mještanima za funkcioniranje mjesnih vlasti), onda neka nam ista uredi taj prostor u kojemu se onda možemo nesmetano družiti.

Budući da ni nova vlast neće rado posegnuti u vlastiti džep i uložiti u Župu idemo najprije pomoći Don Ivanu da završi bar kafić u prizemlje školske zgrade i to neka bude polazna točka za daljnje akcije. Župljani su dovoljno bogati da urede centar sela i bez tuđe pomoći. Treba samo od naših dobrostojećih mještana zatražiti podršku i krenuti u oživljavanje sela.

Ne smijemo više zaboravljati našu prošlost već ponosni moramo tražiti način i razlog da se zajedno družimo. Propustili smo proslaviti 400 godina posvećenja stare Crkve Sv. Ivana (2000.), 100 godina posvećenja nove Crkve Sv. Ivana (2006.), u travnju ove godine prošlo je 200 godina od završetka izgradnje Napoleonova puta (graditelji su se na Jurjevo 1809. godine sastali baš u Mačnom docu gradeći cestu sa dva kraja), ove godine u rujnu treba biti 150 godina od otvaranja prve škole u Župi ( otvorena u privatnoj kući Marka Luetića – Starog 1859. godine kao prva privatna škola u Imotskoj krajini), i još puno toga što smo svi zaboravili.

Što se moralo dogoditi na ovim izborima to se i dogodilo. Treba izdržati ove 4 godine ali i raditi na tome da ovo bude zadnji put da se glas iz Župe ne čuje u lokalnoj vlasti.

Osnujmo nezavisnu listu i sa samo župskim glasovima nositelj liste ulazi u Općinsko vijeće.

Krenimo redom, još jači ali ovaj put i organizirani. Ima nas i mi to možemo.

ARHEOLOŠKI NALAZI U ŽUPSKIM ŠPILJAMA

Osnivanjem udruge Vrdol započeto je uređenje pristupa špiljama i jamama, čime je omogućeno speleološko i arheološko istraživanje istih. Objavljeni su prvi rezultati nalaza u tri špilje, dok se nalazi iz špilje Stonjska peć obrađuju, te sa lokaliteta Gradina Igrišće.

Pogledajte više

Tekst: arheolog Marinko Tomasović - HRVATSKI ARHEOLOŠKI GODIŠNJAK 3/2006

Slike: Stjepan Roglić

Priredio: Stjepan Roglić - svibanj 2009.

ZA BOLJITAK OPĆINE ZAGVOZD

Neovisna lista nositelja Mate Rako i Luke Lizatovića istakla je kandidaturu Ivice Dedića, diplomiranog ekonomista za načelnika općine Zagvozd i Ivane Vranjić ekonomistice za zamjenicu načelnika. O programu i kandidatima upoznajte se na blogu

Čestitka eko - etno udruge VRDOL

Da vidite uvećano kliknite na čestitku

Vlado Gotovac dio djetinjstva proveo je u Župi Biokovskoj

Hrvatski književnik i političar Vlado Gotovaca, možda je bolje reći « hrvatski Vacláv Havel » dio djetinjstava proveo je u Župi. Kao sin žandarmerijskog narednika Martina i kućanice Kate često se selio poradi očeva posla. Boravak u Župi bio je kratak dvije godine tu je pohađao školu a učitelj mu je bio Josip Biljecki. Stanovali su zaseoku Roglići u kući Stipe Antina oca Branka Roglića, a i radno mjesto Žandarmerijska stanica bila je u zaseoku u Kuli.

Više pročitajte na ovom linku

Ukoliko imate problema sa otvaranjem ovog linka najvjerojatnije da na računalu nemate ugrađen Flash Player kojeg preuzmite i instalirajte sa ovog linka

Juroslav Buljubašić putuje u svemir ?

Župljanin Juroslav Buljubašić moguć prvi turist u svemiru.
Poduzetnik Juroslav Buljubašić jedan je od hrvatskih turista koji bi 2010. godine u organizaciji Virgin Atlantica trebao posjetiti svemir, piše Slobodna Dalmacija.

"Naravno da sam zainteresiran za let u svemir, tko ne bi bio. Uspostavili smo kontakte, sad čekamo testove i demonstraciju te letjelice da vidimo koliko je to sigurno. Već sam deset puta avionom obišao zemaljsku kuglu, sad bih želio vidjeti kako to izgleda izvanka. To i adrenalin do neba glavni su mi mamci, jer jedan je život", rekao je Buljubašić za Slobodnu Dalmaciju.

Buljubašić je sa predstavnikom Virgin Atlantica za prostor bivše Jugoslavije Zlatkom Starčevićem u kontakt stupio još prije godinu i pol, ali nikakav ugovor još nije potpisan. Buljubašić se nada kako će se svi zainteresirani uskoro okupiti i pogledati zrakoplov kojim će letjeti, nakon čega će biti donesena konačna odluka. No, Buljubašić će gotovo sigurno biti na tom avionu prilikom lansiranja.

"Ma želja je jača od bilo kojeg troška, jednostavno moram vidjeti kako to izgleda", kaže splitski poduzetnik kojeg ni cijena od 200 000 dolara, koliko će platiti za let, ne zabrinjava pretjerano.
Goran Lišnjić - Goce