Plemena u Župi

ŠARIĆI

Šarići žive između Vrana (753m) i Lukoca (746m). Narod je za vrijeme Kandijskog rata (17.st) bježao na otoke,bježao u primorje ili se sakrivao po Biokovi. Tada se u Podgori i Tučepima pojavljuju mnoga plemena iz Vrdola. Tako nalazimo za Kandijskog rata u popisu obitelji i prezime Šarić.
Kod diobe zemalja 1726. u Zmijavcima, Šarići su dobili imanja, tamo su živjeli,a tako je i danas u brdu i u polju.
Godine 1860 u Župi se nalaze 4 brojne obitelji,a godine 1990. 13 osoba. Sada u šarićima stalni boravak imaju 3 ili 4 osobe.

BRNIĆI, BRNIĆ-LEVADA

Brnići su staro pleme u Župi. Otprilike do kraja 17.stoljeća živjeli su u Donjoj Župi.
Kada je zavladala kuga za turske i mletačke uprave mnogi su bježali iz naseljenih mjesta u osamu gdje neće dolazit u dodir s drugima da se nebi zarazili,al tako da im je moguće dolazit u staro boravište obrađivat zemlju.
Tako su postupili i Brnići i Šarići pa i monogi drugi.
U Donjoj Župi pod Stranom postoji lokalitet «Brnića ograda». Neki Stjepan Brnić prodao je to u Brnića ogradi Ivanu Buljubašiću-Piriću. I sad neki Brnići imaju svoje posjede u Donjoj Župi. Dakle starina im je u Donjoj Župi istočno od Crkve sv.Ivana, odakle su se preselili iza brda Vran istočno od Šarića.
Prvi put se Brnići spominju u svezi s gradnjom Crkve sv. Ivana i sv. Mihovila.Tada su Turci uhitili Matiju Brnića i Tomu Juričića.
Za Kandijskog rata neki Brnići su se odselili u Sumartin na otoku Braču.
Pri diobi zemlje 1725.god u Zmijavcima spominju se Brnići pa tako oni i danas imaju tamo posjede.
Neki su se odselili u Dobro kod Livna.
Prlikom popisa naroda 1948. Brnići su se u Hrvatskoj našli na 70 mjesta. Najbrojnija skupina tada se naša u Župi 86 osoba u 13 obitelji što je pokazatelj da im je uparvo Župa kolijevka odakle su se širili dalje.
Godine 1940. u Srednjoj Župi je bilo 12 obitelji,od kojih su 2-3 obitelji Brnić-Levade. Do 1997. u Brnićima su živjele 3 osobe, danas nažalost više nitko ne živi, al mladi se vraćaju na svoju djedovinu i mnoge su kuće u obnovi što je veoma važno.

LELASI

Prema legedni Lelas je dobio veliki komleks zemlje,za zaslugu od oslobođenja Imotskog od Turaka (1717. god). Taj Lelas se naselio u sredini te velike parcele. Iz Župe su Lelasi selili na razne strane. Kod njih se uvijek rađalo puno djece,a uvijek su ostajali na samo jednoj obitelji u Župi, danas nitko od Lelasa ne živi u Župi.

Napisala: Ivana Brnić -Levada