Stara crkvica svetog Jure na Biokovu
Stara crkvica svetog Jure na najvišem vrhu Biokova (1762 metra nadmorske visine) obnavljana je više puta kroz povijest. Zagvoški župnik don Petar Kaer (upravitelj župe Zagvozd od 1877. do 1882.godine) objavio je sljedeći dokument o obnovi crkvice Svetog Jure i prenosu moći u crkvicu na Biokovu:
Na 1671. augusta, 31.
Neka se znade da u ono vrime bi prije ovoga rat među Turkom i duždom za 30 godina pak se učini mir među njima na 1670. Tada bijaše prisvitli fra Marijan Lišnjić, biskup makarski, omiški i ašištente duvanjski, sa miništrom mnogopoštovani fra Grgo Ivaka, u Vrdolu kapelanom poštovani Barno Kunić, kojem dajem znati poštovanim ocem kapelanom i bogoljubnim krštjanom kako i koji bismo na ovi dan na Svetom Jurju: poštovani redovnici i pripoštovani oci fra Petar Vuković, vikar biskupov; pošt.o.fra Stjepan Cetinjanin; pošt. Fra Mijo Čelanović (rodom iz Zagvozda); pošt.o.fra Šimun Ribarević; pošt. Fra Barno Kunić, kapelan vrdolski, koji stavi svete kosti i zapisa na otar u darvo.
I neka znate, koji su svete relikvije: Svetog Ižidura mučenika, svetog Klimenta mučenika, blaženog Lucijana mučenika, i karv mnogih mučenika. Molim poštovane oce kapelane da imadu pomlju od ovih relikvija zašto su u kašu drvenu, tako se dogodi i neka se znade kako nađoše bogoljubni starci da je otar na vrdolskom,i tako osta vavik, kako je i dosad bilo, što ja vazda priporučujem svakom u svetim molitvama.
Pisa je fra Barno Kunić i ja ozdal podpisani ispovidan u viru da je tada sva kapela na vrdolskom budući da je pomaknuta u istok svakolika kad je najposli rađena, i tako je ostala na vrdolsko, ja isti upali klačinu za istu kapelu kada sam bio kapelan u Slivnu, u viru kojoj se podpisujem i molim prisvitlog biskupa da mi regulira ovu kartu kako je u njoj. I ovo zapisa kako nađe u libru koga je pisa ozgor rečeni kapelan.
Et fideliter ex suprudicti Fratri Ego
F. Antonius Millos
Možda je ovaj dokument bio presudan u odgovoru makarskog biskupa Stjepana Blaškovića i imotskog providura Zoglie na očitovanje koje je od njih tražio generalni providur Gradenigu iz Zadra. On je najprije 1776.godine zabranio radove na obnovi crkvice Svetog Jure jer su je obnavljali stanovnici Vrdola (Župe i Krstatica) predvođeni harambašom Stjepanom Gudeljem. Generalni providur je odluku o zabrani radova na crkvici donio nakon što je primio žalbu harambaše Frane Rusendića iz Velikog Brda i alfira Petra Pu(h)arića iz Makra (Makarske), koji su tvrdili da je crkvica Svetog Jure na njihovoj , primorskoj strani. Konačna odluka generalnog providura za Dalmaciju Gradenigua je „da je crkvica Sv. Jure na vrdolskoj strani“, pa je tako uknjižena u Zemljišnik Općinskog suda u Imotskom kao „čestica zgrada 66.crkva; vlasnost rimokatolička crkva Sv.Jure na Biokovu u Župi“.
Kako se vrdolska župa kasnije podijelila na župe Krstatice, Župu-Rašćane, to ove župe organiziraju misno slavlje (u zadnje vrijeme je to zadnje subote u mjesecu srpnju) i brigaju se za održavanje crkvice koja se poslje nego je stara srušena 1968.godine napravila 30 metara istočno od stare crkvice. Jedne godine misno slavlje vodi krstački, a druge godine župsko-rašćanski župnik.
(Preuzeto iz knjige Župe Zagvozd br. 5.1999. godine str.135 do 137. )
Nema komentara:
Objavi komentar