Akademik Josip Roglić
najveći hrvatski geograf
Josip Roglić bio je čovjek ispred svoga vremena; Prije pola stoljeća istraživao je pojave i procese ključne za Hrvatsku danas: prometno povezivanje sjevera i juga naše domovine, značenje obala u suvremenom gospodarskom razvoju, zaštitu okoliša te ono po čemu je bio svjetski poznat znanstvenik – fenomen krša.
Josip Roglić rođen je 1906. godine u ljutom kršu Župe Biokovske. Katolički odgajan, a
svjetovno usmjeren, školovao se u Župi, Splitu i Beogradu, gdje je 1934. doktorirao. Od 1941. radi
u Zagrebu, a 1945. postaje profesor na PMF-u Sveučilišta u Zagrebu. Organizira Geografsko
društvo, vodi Geografski odsjek i Institut za geografiju. Suradnik je brojnih znanstvenih institucija
diljem Europe, Amerike i Azije, gdje uživa ugled renomiranog poznavaoca prirodnih i društvenih
osobitosti krša. Umro je u Zagrebu 1987. godine.
Knjiga Krš i njegovo značenje predstavlja sabrana djela akademika Josipa Roglića, gdje
se na 360 stranica objavljuje 20 njegovih kapitalnih radova, od kojih su neki bitno utjecali na
evoluciju znanstvene misli o morfogenezi krša i njegovoj povijesnoj i suvremenoj socijalnoj
valorizaciji. Moram odati veliko priznanje nakladnicima – Geografskom društvu Split, Hrvatskom
geografskom društvu – Zadar i Geografskom odsjeku PMF-a u Zagrebu, te inicijatoru i nositelju
ideja prof. Mariju Mimici, jer su se izdavanjem ove edicije najbolje odužili nestoru i bardu hrvatske
moderne geografije.
Za predstavljanje ovog izdanja odabrao sam nekoliko sustavno i kronološki povezanih
radova za koje smatram da su ključni, kako za ocrt znanstvenog profila akademika Josipa Roglića,
tako i za razvitak geografske misli u Hrvatskoj.
Jedan od najznačajnijih Roglićevih radova je Unsko-koranska zaravan i Plitvička jezera,
objavljen 1951. godine. Dobro se sjećam svojih brucoških dana, te brojnih znanstvenih rasprava u
Geografskom društvu i studentskom seminaru, gdje se žučljivo raspravljalo o svakom predavanju
akademika Roglića. Autor je u radu, na temelju terenskih istraživanja, utvrdio usku vezu između
prostora različitoga geološko-petrografskog sastava i krških i fluviokrških pejsaža. Na topivim
karbonatnim stijenama, tj. vapnencima, moguć je samo krški korozijski proces, koji može biti
različito modificiran klimatskim utjecajima. Riječna erozija kao temeljni proces potpuno je
isključena.
U radu Polja zapadne Bosne i Hercegovine, objavljenom 1954. godine, Josip Roglić na
primjerima zapadnobosanskih polja utvrđuje da su krška polja vezana isključivo uz nepropusne
PRIKAZI - REVIEWS Geoadria, vol. 9/2, 243-258, 2004.
248
stijene (jezerske naslage) na kojima se razvija normalna i diferencirana erozija, dok su okopoljske
zavale korozijski usječene u kredne vapnence i nastale su najvećim dijelom u toplim klimatskim
uvjetima gornjeg plinocena. Promjenama klime u pleistocenu poremećeni su procesi naplavljivanja
polja i njihove drenaže, što uvjetuje formiranje povremenih jezera. Iako pretežno geomorfolog,
Roglić postupno evolvira i ovdje analizira gospodarsko-socijalne prostorne odnose u kršu koji su
izravno povezani s evolucijom reljefa.
Zaravni na vapnencima je rad iz 1957. godine u kojem akademik Roglić sustavno
objašnjava dotada neshvatljive pojave da u dinarskom kršu postoje prostrane zaravni
(Sjevernodalmatinska, zaravni oko Cetine, Dubrava-Brotnjo-Neretva, Popovo polje) razvijene
isključivo u čistim vapnencima, u kojima inače prevladava pukotinska cirkulacija vode i nema
spiranja. On utvrđuje da su zaravni u vapnencima naslijeđeni oblici i da promjenama klime dolazi
do smjene različitih tipova krškog reljefa u istom kraju. Taj proces naziva fluviokrš, a reljef
fluviokrški...........
dio govora
Prof.dr.Ante Kalodjera
Josip Roglić rođen je 1906. godine u ljutom kršu Župe Biokovske. Katolički odgajan, a
svjetovno usmjeren, školovao se u Župi, Splitu i Beogradu, gdje je 1934. doktorirao. Od 1941. radi
u Zagrebu, a 1945. postaje profesor na PMF-u Sveučilišta u Zagrebu. Organizira Geografsko
društvo, vodi Geografski odsjek i Institut za geografiju. Suradnik je brojnih znanstvenih institucija
diljem Europe, Amerike i Azije, gdje uživa ugled renomiranog poznavaoca prirodnih i društvenih
osobitosti krša. Umro je u Zagrebu 1987. godine.
Knjiga Krš i njegovo značenje predstavlja sabrana djela akademika Josipa Roglića, gdje
se na 360 stranica objavljuje 20 njegovih kapitalnih radova, od kojih su neki bitno utjecali na
evoluciju znanstvene misli o morfogenezi krša i njegovoj povijesnoj i suvremenoj socijalnoj
valorizaciji. Moram odati veliko priznanje nakladnicima – Geografskom društvu Split, Hrvatskom
geografskom društvu – Zadar i Geografskom odsjeku PMF-a u Zagrebu, te inicijatoru i nositelju
ideja prof. Mariju Mimici, jer su se izdavanjem ove edicije najbolje odužili nestoru i bardu hrvatske
moderne geografije.
Za predstavljanje ovog izdanja odabrao sam nekoliko sustavno i kronološki povezanih
radova za koje smatram da su ključni, kako za ocrt znanstvenog profila akademika Josipa Roglića,
tako i za razvitak geografske misli u Hrvatskoj.
Jedan od najznačajnijih Roglićevih radova je Unsko-koranska zaravan i Plitvička jezera,
objavljen 1951. godine. Dobro se sjećam svojih brucoških dana, te brojnih znanstvenih rasprava u
Geografskom društvu i studentskom seminaru, gdje se žučljivo raspravljalo o svakom predavanju
akademika Roglića. Autor je u radu, na temelju terenskih istraživanja, utvrdio usku vezu između
prostora različitoga geološko-petrografskog sastava i krških i fluviokrških pejsaža. Na topivim
karbonatnim stijenama, tj. vapnencima, moguć je samo krški korozijski proces, koji može biti
različito modificiran klimatskim utjecajima. Riječna erozija kao temeljni proces potpuno je
isključena.
U radu Polja zapadne Bosne i Hercegovine, objavljenom 1954. godine, Josip Roglić na
primjerima zapadnobosanskih polja utvrđuje da su krška polja vezana isključivo uz nepropusne
PRIKAZI - REVIEWS Geoadria, vol. 9/2, 243-258, 2004.
248
stijene (jezerske naslage) na kojima se razvija normalna i diferencirana erozija, dok su okopoljske
zavale korozijski usječene u kredne vapnence i nastale su najvećim dijelom u toplim klimatskim
uvjetima gornjeg plinocena. Promjenama klime u pleistocenu poremećeni su procesi naplavljivanja
polja i njihove drenaže, što uvjetuje formiranje povremenih jezera. Iako pretežno geomorfolog,
Roglić postupno evolvira i ovdje analizira gospodarsko-socijalne prostorne odnose u kršu koji su
izravno povezani s evolucijom reljefa.
Zaravni na vapnencima je rad iz 1957. godine u kojem akademik Roglić sustavno
objašnjava dotada neshvatljive pojave da u dinarskom kršu postoje prostrane zaravni
(Sjevernodalmatinska, zaravni oko Cetine, Dubrava-Brotnjo-Neretva, Popovo polje) razvijene
isključivo u čistim vapnencima, u kojima inače prevladava pukotinska cirkulacija vode i nema
spiranja. On utvrđuje da su zaravni u vapnencima naslijeđeni oblici i da promjenama klime dolazi
do smjene različitih tipova krškog reljefa u istom kraju. Taj proces naziva fluviokrš, a reljef
fluviokrški...........
dio govora
Prof.dr.Ante Kalodjera
Nema komentara:
Objavi komentar