12. 11. 2007.

Don Mihovil Pavlinović velikan našeg kraja



OTKRIVANJE SPOMENIKA DON MIHOVILU PAVLINOVIĆU (10.01.2007)
Što je stara kultura na području Imotske krajine pokazuje i činjenica o osnivanju prve čitaonice 1870.god. na tim prostorima. Onom što slijedi nije međutim, direktno upućeno na korjene kulture u Imotskom,već o velikanu po kojem imotska Knjižnica i nosi ime. Noseći naziv „Don Mihovil Pavlinović“ Knjižnica je godinama čuvala od zaborava lik i djelo hrvatskog preporoditelja, koji se posebno politički isticao boreći se za interese naših ljudi. Pored naziva Grdaske knjižnice u Imotskom don Mihovil Pavlinović dobio je i još jednu potvrdu za svoj rad te koliko niti mlađi naraštaj ne zaboravlja. A to je postavljana grandiozna skluptura na tormeđi; Vrgorac, Imotski, Makarska.VOĐA HRVATSKOG NARODNOG PREPORODA,DON MIHOVIL PAVLINOVIĆU povodu 120 obljetnice smrti svećenika, domoljuba i književnika don Mihovila Pavlinovića u Rašćanima, u Zabiokovlju, 30. rujna otkriven je spomenik tom hrvatskom velikanu koji je izniknuo iz plemenitog krša podno Biokova,zavičaja glasovitih hrvatskih vizionara Andrije Kačića-Miočića, Josipa Roglića, Mate Ujevića, Tina Ujevića i brojnih drugih sinova ovoga kraja.Začetnik zamisli za podizanje spomenika je don Vjekoslav Pavlinović, umirovljeni svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije, predsjednik Odbora za podizanje spomenika, u kojem su još i mons. Ante Jurić, nadbiskup u miru, don Luka Vrljičak, don Ivan Turić, župnik Župe Biokovske, dr. Marko Turić i dr. kajo Bučan, saborski zastupnici i drugi brojni uglednici.

RAZGOVOR:DON VJEKOSLAV PAVLINOVIĆ (Razgovarala Dragica Zeljko-Selak)Tko JE don Mihovil Pavlinović? Gdje se rodio?

Don Mihovil Pavlinović je svećenik, domoljub i književnik. Dodao bih dobar svećenik,izvanredan političar i vrstan književnik, predvodnik i prosvjetitelj hrvatskog naroda u ovim krajevima u drugoj polovici 19. st. Rodio se 28. siječnja 1831. god., a umro je 18. svibnja 1887.god. Za svećenika je zaređen 23. rujna 1854.god. u splitskoj prvostolnici. Najveći dio života bio je župnik u Podgori. Don Mihovil se već u sjemeništu isticao svojim domoljubljem. Postao je pokretač i vođa Narodne stranke, oko 1860.god. Nekoliko je puta biran u zastupnika u Dalmatinskom saboru. Bio je zastupnik u Hrvatskom saboru i bečkom parlamentu.

<>

Svećenika i književnika njegove veličine bilo je popriličan broj. No, političara vrlo malo. Don Mihovil spada među najzaslužnije ljude za priključenje Dalmacije Hrvatskoj, suprotno željama Bajamontija i autonomaša. Spasiti Dalmaciju, za Hrvatsku, povijesni je uspjeh. Vratiti hrvatski jezik u sve institucije od Crkve do sudstva u Dalmaciji. Zamislite da danas u Imotskom vladaju Talijanaši, da naš čovjek vodi sa sobom prevoditelja u sud ili matični ured!

Zašto mu je podignut spomenik? Zašto u Rašćanima?<

BR<>
U Imotskom je otvorena čitaonica 1870.god. Čija je to zasluga?

<BR< <>Za Imotski je bio veliki kulturni i politički događaj otvaranje čitaonice. Hrvatsku čitaonicu otvorio je Don Mihovil Pavlinović svojim značajnim političkim govorom, 08. veljače 1870.god. To je bio prvi njegov znameniti govor: „Besjeda na slavi Imotske čitaonice“ a drugi, „Besjeda svojim biračima“, koji je izrekao, 04. srpnja 1870.god., kada je izabran za imotskog zastupnika.. Spomenuti govori smatraju se najvažnijima koje je izrekao. U njima je iznesen program cijelog kasnijeg njegovog političkog djelovanja. Obnova spomenute čitaonice koja je dovršena ove godine, a koju je svečano otvorio ministar kulture Božo Biškupić upravo i nosi naziv „Don Mihovil Pavlinović“. To je samo još jedan kamenčić u mozaiku zahvalnosti tom hrvatskom sinu, „hrvatskom Prometeju“, kako ga je nazvao Ivo Runtić.Tko je autor skulpture koja će se postaviti u rašćanima?Lik u bronci don Mihovila Pavlinovića djelo je mog prijatelja kipara Marka Gugića, istaknutog hrvatskog kipara, koji veoma vrednuje don Mihovila, a kroz svoj rad postao je najveći darovatelj ovog pothvata. Brončana je skulptura visoka dva i pol metra. Projekt perivoja izradio je arhitekt Edo Šegvić.

Odakle zamisao i tko je pokrovitelj cijelog projekta?

To mi je bila dugogdišnja želja da svom prezimenjaku, koji mi nije ništa u rodu, podignem spomenik zahvale za njegov nacionalni preporod kojim je Dalmaciju spasio od propasti. Glavni je pokrovitelj Sabor RH, ali i brojne institucije i pojedinci.

Je li Imoćanima ostao u pamćenju?

Niti najstariji Imoćani, ne mogu se sjećati don Mihovila, koji je umro pred 120 godina. Ali je još ljepše ono, to je ostalo kao jeka njegova djela. Djelo je nadživjelo i živjeti će dok je hrvatske i Hrvata. Njegovi govori su suvremen misli, koji i danas imaju i uvijek će imati svoju vrijednost. Tužno je bilo biti Imoćanin u siromaštvu, neznanju i pod tuđom vlašću. Don Mihovil vraća nadu i ponos, uspostavlja narodnu vlast i hrvatski jezik.Književnik, sakupljač narodnog blaga?Velika hrvatska duša don Mihovila, nije samo hrabrim govorom davala snagu našem čovjeku, već i pisanom riječju.Pjesme budnice, političke studije, poučne priče bijahu s istim ciljem:podizati narod duhovno,kulturno i tvarno. On sam uči od naroda, bilježi riječi i narodne običaje. Važnija djela su mu: „Pjesme i besjede“, Različiti spisi“, „Pučki spisi“, „Puti“,…U književnom radu isticao se posebno kao sakupljač narodnih pjesama. Tako je 1876.god. predao Matici hrvatskoj, veliki zbornik hrvatskih narodnih pjesama. Mnogo ih je sabirao po Dalmaciji i Bosni i Hercegovini. U tom zborniku koji sadrži 1765 narodnih pjesama sadržane su i pjesme koje je zapisao po Imotskoj krajini.Može li pavlinović stajati uz bok Ante Starčevića, oca hrvatske domovine-oca hrvatske misli?Dr. Ante Starčević za svakog Hrvata je neupitna veličina.No, niti jedan naš velikan nije se toliko srodio s narodom kao don Mihovil. Propješačio je cijelu Dalmaciju, BiH, Sloveniju. Zato mu i jest na spmeniku misao vodilja: Ispod gore niko Na vise se peo S narodom se sviko Narodni vez veo. Budući je osjetio razmišljanje i težnje naših istočnih susjeda, odbacuje jugoslavenstvo kao veliku opasnost za Hrvate. Negdje će napisati od prilike:“Ništa je ono što rade Osmanlije, što će biti ako Srbi dođu do moći u Bosni.“ Proročki je gledao ono što se događalo u Drugom svjetskom ratu i u Domovinskom obrambenom ratu. Postojala je zamisao da ga se proglasi Ocem Domovine. Kad se to nije dogodilo, to onda najviše pripada hrvatskom Ataturku i Ben Gurionu, dr. Franji Tuđmanu.

Dvo i pol metarski kip don Mihovila Pavlinovića. Djelo akademskog kipara Marka Gugića
Ana Bilokapić pročelnica KO Imotski i saborski zastupnik Kajo Bučan svečano su otkrili kip. Začetnik ideje je don Vjekoslav Pavlinović.

Pripremio: Stjepan Roglić

11. 11. 2007.

Spašavanje ozlijeđenog planinara s Biokova


Posljednja akcija spašavanja pokojnog JOŠKA BOŽIĆA
Pošto imamo običaj izvještavati o akcijama GSS-a Stanice Makarska htio sam napisati ovaj dodatak postu.Dana 27.svibnja 2007. prilikom Dana planinara Dalmacije na Biokovu, na kojem se okupilo oko 600 planinara iz 30-ak planinarskih društava iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, jedan od sudionika Tonko Rajić (55) iz Uskoplja ( Gornji Vakuf ), se okliznuo na planinarskom putu i ozlijedio nogu.Planinar se nalazio na nepristupačnom terenu, dva sata hoda daleko od najbliže ceste na pola puta između vrha Sveti Jure i Turije. U pomoć su mu je priskočila dežurna ekipa GSS-a iz Makarske, koja mu je zbrinula i imobilizirala ozljedu. Zbog izuzetno nepristupačnog terena u pomoć je pozvan helikopter HRZ-a sa tročlanom ekipom GSS Split, kako bi se unesrećeni izvukao i na najudobniji način prebacio do bolnice. Unesrećeni je zajedno sa spašavateljima na užetu pod helikopterom prebačen do Turije, a zatim u helikopteru do bolnice Firule, čime je akcija okončana.
Akciju spašavanja sa neslužbene stranice HPD Biokovo Makarska;
http://divojarac.blog.hr/
Stjepan Roglić

08. 10. 2007.

Spomenik don Mihovilu Pavlinoviću

Spomenik don Mihovilu Pavlinoviću /snimio Stjepan Roglić/

Na velikom slavlju koje se ne pamti u Rašćanima na granici Imotske krajine i Vrgoračkog kraja, nasuprot zaseoka Pavlinovići, podno Biokove,u nedjelju poslijepodne ,svečano je otkriven spomenik don Mihovilu Pavlinoviću, a u povodu 120.te obljetnice njegove smrti. Velebni brončani spomenik poznatom svećeniku,domoljubu i književniku,rad akademskog kipara Marka Gugića otkrili su saborski zastupnik Kajo Bućan, pomoćnica ministra kulture Ana Bilokapić i don Vjekoslav Pavlinović, najzaslužniji čovjek za ovaj veliki događaj u Rašćanima. Zastupnik u Hrvatskom saboru, Bečkom parlamentu, čovjek koji je najzaslužniji za priključenje Dalmacije Hrvatskoj, vraćanje Hrvatskog jezika u škole i sve državne institucije, crkve,sudove po Dalmaciji,književnik i nadasve veliki domoljub,zaslužio je rekoše brojni govornici u Rašćanima da mu se baš tu odakle su mu korijeni, podigne spomenik. Kao znak zahvale,ali i kao spomen generacijama koje dolaze. Među nekoliko tisuća okupljenih na ovoj svečanosti , bili su I saborski zastupnici Kajo Bućan, Kruno Peronja i Marko Turić, župan Ante Sanader, gradonačelnici Vrgorca. Makarske, Solina, načelnik Podgore gdje je don Mihovil rođen,njegova daljnja rodbina. Svetu misu ispred samog spomenika gdje su tri kamena stupa,koji simboliziraju don Mihovila kao svečenika, političara i književnika, uz koncelebraciju deset svečenika predvodio je nadbiskup u miru Ante Jurić. U bogatom kulturnom programu sudjelovali su brojni kulturni djelatnici iz Solina,Podgore, Makarske i Vrgorca.
Tekst: Radio Imotski

02. 05. 2007.

ZNANSTVENI SKUP U POVODU 100-te GODIŠNJICE ROĐENJA AKADEMIKA JOSIPA ROGLIĆA




Da bi vidjeli uvečanu sliku - kliknite na nju!




Priredio: STJEPAN ROGLIĆ

29. 04. 2007.

Heroji Domovine

Sjećanje na Maria Luetića
Kao tek završeni, ponajbolji, mladi inženjer brodogradnje, iako iz siromašne obitelji, u Župi Biokovskoj, odbio si primamljive ponude iz inozemstva i javio se u obranu hrvatske grude i prošao sva bojišta, na posebnim zadatcima.
Kao nerazdvojni Antin prijatelj, prihvatio si biti krsni kum Jakovu, koji danas ima 12 godina. Za tu prigodu imao si na raspolaganju svega nekoliko sati, stigao si u Split, bio na svetoj misi i krštenju, ali si nas morao brzo ostaviti.
Kazao si mi, kako je, biti krsni kum, velika obveza i da ćeš brinuti o Jakovu, svome kumčetu.
Muškarci su još zasebno razgovarali, o političkoj situaciji, a mi smo ga pitale, kad će se vratiti. Nasmijao se i rekao - vidimo se uskoro!
A onda smo jedno jutro dobili vijest, da je naš Mario, pao od neprijateljske ruke, u Donjem Vakufu, kad je dotrčao, pomoći i spasiti pogoðenog suborca. Ostali su obojica mrtvi.
Župa Biokovska i Luetići su proplakali, roditelji, braća zanijemili.
Kad je Jakov pitao, tko je njegov krsni kum, kako se zove, gdje je, zašto ga nikada nije vidio, tata Ante mu je ispričao priču o ljubavi koju čovjek nosi prema Domovini, kako je ta ljubav dala snage svima njima, da se bore za Hrvatsku i da su mnogi, nažalost, kao žrtvu prinijeli, svoje živote. Takav je, Jakove, bio i tvoj krsni kum: Mario Luetić. Ti znaš, da svaki put kad iz Zagreba idemo u Split, jedan dan odlazimo u Župu Biokovsku, poljubiti mu roditelje i zapaliti svijeću na grob Tvoga kuma, našega časnika HV-e, kojemu je domovina bila prva velika ljubav.

Mira Donadini
16. listopada 2005.

Poštovanje svima!

Obzirom da sam pročitao ovaj članak vezan za Maria Luetića dužan sam da napišem par slova. Maria sam upoznao još za prvi dana rata kad je sa svojim biciklom dolazio do Zagvozda. Bio je fenomenalan dečko inteligentan kulturan fin ma sve naj naj. Obzirom da sam bio pripadnik 1 HG- Zdruga (Padobranska bojna), njegovi suborci su mi o njemu ma baš sve u superlativima govorili. Čast mi je što sam ga poznavao i Župa se može ponositi što je imala velikog domoljuba i borca.

Goran Lišnjić - Goce



25. 04. 2007.

Poznati Župljani


Akademik Josip Roglić

najveći hrvatski geograf

Josip Roglić bio je čovjek ispred svoga vremena; Prije pola stoljeća istraživao je pojave i procese ključne za Hrvatsku danas: prometno povezivanje sjevera i juga naše domovine, značenje obala u suvremenom gospodarskom razvoju, zaštitu okoliša te ono po čemu je bio svjetski poznat znanstvenik – fenomen krša.
Josip Roglić rođen je 1906. godine u ljutom kršu Župe Biokovske. Katolički odgajan, a
svjetovno usmjeren, školovao se u Župi, Splitu i Beogradu, gdje je 1934. doktorirao. Od 1941. radi
u Zagrebu, a 1945. postaje profesor na PMF-u Sveučilišta u Zagrebu. Organizira Geografsko
društvo, vodi Geografski odsjek i Institut za geografiju. Suradnik je brojnih znanstvenih institucija
diljem Europe, Amerike i Azije, gdje uživa ugled renomiranog poznavaoca prirodnih i društvenih
osobitosti krša. Umro je u Zagrebu 1987. godine.
Knjiga Krš i njegovo značenje predstavlja sabrana djela akademika Josipa Roglića, gdje
se na 360 stranica objavljuje 20 njegovih kapitalnih radova, od kojih su neki bitno utjecali na
evoluciju znanstvene misli o morfogenezi krša i njegovoj povijesnoj i suvremenoj socijalnoj
valorizaciji. Moram odati veliko priznanje nakladnicima – Geografskom društvu Split, Hrvatskom
geografskom društvu – Zadar i Geografskom odsjeku PMF-a u Zagrebu, te inicijatoru i nositelju
ideja prof. Mariju Mimici, jer su se izdavanjem ove edicije najbolje odužili nestoru i bardu hrvatske
moderne geografije.
Za predstavljanje ovog izdanja odabrao sam nekoliko sustavno i kronološki povezanih
radova za koje smatram da su ključni, kako za ocrt znanstvenog profila akademika Josipa Roglića,
tako i za razvitak geografske misli u Hrvatskoj.
Jedan od najznačajnijih Roglićevih radova je Unsko-koranska zaravan i Plitvička jezera,
objavljen 1951. godine. Dobro se sjećam svojih brucoških dana, te brojnih znanstvenih rasprava u
Geografskom društvu i studentskom seminaru, gdje se žučljivo raspravljalo o svakom predavanju
akademika Roglića. Autor je u radu, na temelju terenskih istraživanja, utvrdio usku vezu između
prostora različitoga geološko-petrografskog sastava i krških i fluviokrških pejsaža. Na topivim
karbonatnim stijenama, tj. vapnencima, moguć je samo krški korozijski proces, koji može biti
različito modificiran klimatskim utjecajima. Riječna erozija kao temeljni proces potpuno je
isključena.
U radu Polja zapadne Bosne i Hercegovine, objavljenom 1954. godine, Josip Roglić na
primjerima zapadnobosanskih polja utvrđuje da su krška polja vezana isključivo uz nepropusne
PRIKAZI - REVIEWS Geoadria, vol. 9/2, 243-258, 2004.
248
stijene (jezerske naslage) na kojima se razvija normalna i diferencirana erozija, dok su okopoljske
zavale korozijski usječene u kredne vapnence i nastale su najvećim dijelom u toplim klimatskim
uvjetima gornjeg plinocena. Promjenama klime u pleistocenu poremećeni su procesi naplavljivanja
polja i njihove drenaže, što uvjetuje formiranje povremenih jezera. Iako pretežno geomorfolog,
Roglić postupno evolvira i ovdje analizira gospodarsko-socijalne prostorne odnose u kršu koji su
izravno povezani s evolucijom reljefa.
Zaravni na vapnencima je rad iz 1957. godine u kojem akademik Roglić sustavno
objašnjava dotada neshvatljive pojave da u dinarskom kršu postoje prostrane zaravni
(Sjevernodalmatinska, zaravni oko Cetine, Dubrava-Brotnjo-Neretva, Popovo polje) razvijene
isključivo u čistim vapnencima, u kojima inače prevladava pukotinska cirkulacija vode i nema
spiranja. On utvrđuje da su zaravni u vapnencima naslijeđeni oblici i da promjenama klime dolazi
do smjene različitih tipova krškog reljefa u istom kraju. Taj proces naziva fluviokrš, a reljef
fluviokrški...........

dio govora
Prof.dr.Ante Kalodjera
KNJIGA UTISAKA KLIKNI OVDJE