29. 12. 2008.

Čestitka eko - etno udruge VRDOL


Da vidite uvećano kliknite na čestitku

28. 12. 2008.

Vlado Gotovac dio djetinjstva proveo je u Župi Biokovskoj

Hrvatski književnik i političar Vlado Gotovaca, možda je bolje reći « hrvatski Vacláv Havel » dio djetinjstava proveo je u Župi. Kao sin žandarmerijskog narednika Martina i kućanice Kate često se selio poradi očeva posla. Boravak u Župi bio je kratak dvije godine tu je pohađao školu a učitelj mu je bio Josip Biljecki. Stanovali su zaseoku Roglići u kući Stipe Antina oca Branka Roglića, a i radno mjesto Žandarmerijska stanica bila je u zaseoku u Kuli.

Više pročitajte na ovom linku


Ukoliko imate problema sa otvaranjem ovog linka najvjerojatnije da na računalu nemate ugrađen Flash Player kojeg preuzmite i instalirajte sa ovog linka

20. 12. 2008.

Juroslav Buljubašić putuje u svemir ?


Župljanin Juroslav Buljubašić moguć prvi turist u svemiru.
Poduzetnik Juroslav Buljubašić jedan je od hrvatskih turista koji bi 2010. godine u organizaciji Virgin Atlantica trebao posjetiti svemir, piše Slobodna Dalmacija.

"Naravno da sam zainteresiran za let u svemir, tko ne bi bio. Uspostavili smo kontakte, sad čekamo testove i demonstraciju te letjelice da vidimo koliko je to sigurno. Već sam deset puta avionom obišao zemaljsku kuglu, sad bih želio vidjeti kako to izgleda izvanka. To i adrenalin do neba glavni su mi mamci, jer jedan je život", rekao je Buljubašić za Slobodnu Dalmaciju.

Buljubašić je sa predstavnikom Virgin Atlantica za prostor bivše Jugoslavije Zlatkom Starčevićem u kontakt stupio još prije godinu i pol, ali nikakav ugovor još nije potpisan. Buljubašić se nada kako će se svi zainteresirani uskoro okupiti i pogledati zrakoplov kojim će letjeti, nakon čega će biti donesena konačna odluka. No, Buljubašić će gotovo sigurno biti na tom avionu prilikom lansiranja.

"Ma želja je jača od bilo kojeg troška, jednostavno moram vidjeti kako to izgleda", kaže splitski poduzetnik kojeg ni cijena od 200 000 dolara, koliko će platiti za let, ne zabrinjava pretjerano.

Goran Lišnjić - Goce

25. 08. 2008.

Uručene članske iskaznice udruge Vrdol


Izrađene su i uručene članske iskaznica Udruge Vrdol. Udruga broji 72 člana i od osnutka u rujnu 2003. godine učinila je znatne pomake u našem kraju, uređenje mjesta, čišćenje i markiranje planinarskih staza, sudjeluje u raznim speleološkim i drugim istraživanjima, sudjeluje na raznim skupovima i predavanjima, suorganizator je proslave 100 godišnjice rođenja akademika Josipa Roglića kao i susreta planinara na Turiji, sudjelovala na izgradnji Planinarske kuće Akademik Roglić, postavila jarbol sa državnom zastavom na Turiji…, a inicijator je postavljanja križa na vrhu Sutvid. Pridružite nam se!

EKO-ETNO UDRUGA «VRDOL» ŽUPA RB 17002139
Predsjednik Dinko Vuletić,
upravni odbor: Frane Turić, Tomislav Luetić, Stjepan Roglić i Ivo Roglić,
tajnica udruge Melita Luetić.

Pristupnica udruge Vrdol može se preuzeti na linku sa strane /JOŠ LINKOVA/ i popuniti te dostaviti osobno ili e-mailom na adresu: stjepan.roglic1@st.t-com.hr

Misno slavlje na svetom Roku


Tradicionalno ove godine 16. kolovoza na biokovskom vrhu Sveti Roko u istoimenoj crkvici na 1228 metara nadmorske visine održana je sveta misa. U čast svog zaštitnika mještani Župe kao i drugi Biokovci , te planinari svake godine hodočaste ne žaleći truda i muke da po velikoj vrućini i napornom usponu, koji traje tri i pol sata, dođu na svetu misu. Ljubavlju prema Biokovu članovi uduge Vrdol, mještani i planinari pokrenuli su inicijativu o postavljanju križa na vrh Sutvid / Sveti Vid / 1332 metara.
Svetu misu predvodio je velečasni Dražen Balić i sam strastveni planinar koji je inicijativu i podržao.Misnnom slavlju nazočnilo je tridesetak vjernika. Posebno je pozdravio momke koji su postavili nova vrata na crkvicu.
Naša dva doktora Bruno i Davor Luetić ukrasili su na Veliku Gospu crkvicu državnom zastavom. Specifičnost ovog misnog slavlja je da su svi bili muškarci, te je izražena nada da će nam dogodine ljepše vrijeme donijeti i dolazak žena.

Slike Stipe Bušelić i Stjepan Roglić
Tekst Stjepan Roglić

06. 06. 2008.

PLANINARI OBNAVLJAJU CRKVICU SVETOG ROKA




Zajedničkom akcijom Eko-etno udruge Vrdol – Župa, HPD Sv. Jure – Zagvozd, HPD Imotski –Imotski i HPD Rašćane – Rašćane u nedjelju 01. lipnja odrađena je radna akcija na crkvici Sv. Roka. Ekipa planinara i ljubitelja prirode pojačana sa tri doktora ( Luetić, Čikeš i Šitum ) iznijela je na 1225 metara visok vrh nova vrata za crkvicu. Teška konstrukcija prenesena je na leđima iz Župe zaseok Luetići uz usku i strmu stazu. Plan i volja sudionika doživio je neograničeno zadovoljstvo kada su vrata postavljena na svoje mjesto.

Nakon odrađenog posla uslijedio je spust drugim pravcem do planinarske kuće Akademika Josipa Roglića na Čuliji gdje se je ekipa uz okrjepu nakratko odmorila. Povratak je dalje bio dobro očišćenom i markiranom stazom u Župu.

Entuzijazam i želja pojedinaca da revitalizira život u zabiokovlju polako daje rezultata i obrise, ali bez pomoći lokalne zajednice i većeg razumijevanja teško da će se moći napraviti korak više.


Tekst: Stipe Bušelić
Snimio: Stjepan Roglić

12. 04. 2008.

Plemena u Župi

ŠARIĆI

Šarići žive između Vrana (753m) i Lukoca (746m). Narod je za vrijeme Kandijskog rata (
17.st) bježao na otoke,bježao u primorje ili se sakrivao po Biokovi. Tada se u Podgori i Tučepima pojavljuju mnoga plemena iz Vrdola. Tako nalazimo za Kandijskog rata u popisu obitelji i prezime Šarić.
Kod diobe zemalja 1726. u Zmijavcima, Šarići su dobili imanja, tamo su živjeli,a tako je i danas u brdu i u polju.
Godine 1860 u Župi se nalaze 4 brojne obitelji,a godine 1990. 13 osoba. Sada u šarićima stalni boravak imaju 3 ili 4 osobe.


BRNIĆI, BRNIĆ-LEVADA

Brnići su staro pleme u Župi. Otprilike do kraja 17.stoljeća živjeli su u Donjoj Župi.
Kada je zavladala kuga za turske i mletačke uprave mnogi su bježali iz naseljenih mjesta u osamu gdje neće dolazit u dodir s drugima da se nebi zarazili,al tako da im je moguće dolazit u staro boravište obrađivat zemlju.
Tako su postupili i Brnići i Šarići pa i monogi drugi.
U Donjoj Župi pod Stranom postoji lokalitet «Brnića ograda». Neki Stjepan Brnić prodao je to u Brnića ogradi Ivanu Buljubašiću-Piriću. I sad neki Brnići imaju svoje posjede u Donjoj Župi. Dakle starina im je u Donjoj Župi istočno od Crkve sv.Ivana, odakle su se preselili iza brda Vran istočno od Šarića.
Prvi put se Brnići spominju u svezi s gradnjom Crkve sv. Ivana i sv. Mihovila.Tada su Turci uhitili Matiju Brnića i Tomu Juričića.
Za Kandijskog rata neki Brnići su se odselili u Sumartin na otoku Braču.
Pri diobi zemlje 1725.god u Zmijavcima spominju se Brnići pa tako oni i danas imaju tamo posjede.
Neki su se odselili u Dobro kod Livna.
Prlikom popisa naroda 1948. Brnići su se u Hrvatskoj našli na 70 mjesta. Najbrojnija skupina tada se naša u Župi 86 osoba u 13 obitelji što je pokazatelj da im je uparvo Župa kolijevka odakle su se širili dalje.
Godine 1940. u Srednjoj Župi je bilo 12 obitelji,od kojih su 2-3 obitelji Brnić-Levade. Do 1997. u Brnićima su živjele 3 osobe, danas nažalost više nitko ne živi, al mladi se vraćaju na svoju djedovinu i mnoge su kuće u obnovi što je veoma važno.

LELASI

Prema legedni Lelas je dobio veliki komleks zemlje,za zaslugu od oslobođenja Imotskog od Turaka (1717. god). Taj Lelas se naselio u sredini te velike parcele. Iz Župe su Lelasi selili na razne strane. Kod njih se uvijek rađalo puno djece,a uvijek su ostajali na samo jednoj obitelji u Župi, danas nitko od Lelasa ne živi u Župi.


Napisala: Ivana Brnić -Levada

24. 03. 2008.

13. 03. 2008.

Roglićeve zlatne niti


»Akademik Josip Roglić i njegovo djelo«, zbornik, Hrvatsko geografsko društvo Split, Zadar i Zagreb, 2006.
Zbornik znanstvenih radova o Josipu Rogliću, najpoznatijem hrvatskom geografu i svjetski priznatom geomorfologu te istraživaču krša, objelodanjen je u prigodi 100. obljetnice njegova rođenja uz pomoć zaklade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a uredio ga je Mate Matas.
U zbornik su uvrštena 34 priloga svrstanih u sedam zaokruženih cjelina, koje su u velikoj mjeri podudaraju s predviđenim dijelovima rada znanstvenog skupa, održanog u travnju 2006. godine. To su predgovor o životu i djelu akademika Roglića, njegova uloga u proučavanju krša i njegova značenja, globalizacija i litoralizacija ubrzanoga razvoja turizma u svjetskim i nacionalnim razmjerima u novijem razdoblju, prometna povezanost nekada i danas, regionalno-geografske teme i kartografske teme i informacijske tehnologije.
Među hrvatskim znanstvenicima vizionarima važno mjesto pripada i akademiku Rogliću, kao posebnu vrijednost na tržištu turizma isticao je toplinu i čistoću hrvatskoga dijela Jadranskog mora i neponovljive pozornice obalnih područja. Roglić je bio čovjek ispred svojega vremena. On je prije pola stoljeća upozoravao na nužnost bolje prometne povezanosti hrvatskog sjevera i juga, a svoja prostorna istraživanja usmjeravao prema ostvarivanju tzv. zlatne niti, tj. Autoceste kralja Tomislava, koja uz jantarski put, hrvatski gorski prag i zagrebačko prometno križište Hrvatsku čini važnim posrednikom između toplog Sredozemlja i razvijenoga europskog sjevera. (D. Z. S.)
3.9.2006.
Glas Koncila

01. 03. 2008.

Požar u Luetića polju




Dana 25. veljače ujutro u Župi izbio je požaru u Luetića polju koji se proširio na predio Dubravice u Strani. Prema službenom izvješću DUZS 112 u požaru je izgorjelo 10 ha makije i borove šume. Gašenju požara je pristupilo ukupno 39 gasitelja sa 10 vozila iz DVD-a Zagvozd, Lovreć, Imotski, Vrgorac i Zadvarje. Poslijepodne vjetar je pojačao a time i opasnost širenja požara. Pozvana je pomoć zračnih snaga te se u gašenje uključio protupožarni zrakoplov Canadair. Požar je ugašen u 19 sati. Poruka svima koji pale pripremite se prije paljenja, palite u skupini i to radite sigurno za sebe i okolinu, ako je potrebito prijavite paljenje vatrogascima.

Tekst i slike:
Stjepan Roglić

01. 02. 2008.

Crkva svetog Jure na Biokovu


Naši pređi nakon pokrštenja u 9 stoljeću kristijanizirali su vrh Biokova 1762 m u Sveti Jure.
Crkvica svetog Jure na biokovskoj Glavici postojala je vjerojatno već od pokrštenja, a svakako od 12. stoljeća. Međutim ta se crkvica prvi put spominje zajedno s Biokovom tek 1640. godine. Zadnja njena kamena varijanta, zanimljivi primjerak pučke sakralne arhitekture, čiji su izgled na tom položaju uvjetovali klimatski, geografski i ekonomski uvjeti. Srušena je 1965. godine da bi se na njenom mjestu sagradio radiotelevizijski odašiljač. Od njena kamena obzidan je rezervoar goriva odašiljača. Prostor Glavice i vrh Sveti Jure i danas je opasan bodljikavom žicom na našu sramotu te je to jedini poznati vrh kojem ne može pristupiti narod bez odobrenja djelatnika Odašiljača i veza. Sadašnja bogomolja betonska je građevina sagrađena 1968. godine na jugoistočnoj strani Glavice.


Dvije slike su iz obiteljskog albuma i prikazuju Don Ivana Čondića sa vjerničkim pukom na svetom Juri 31. kolovoza 1930. godine, te slika crkvice prije rušenja oko 1960. godine.

Tekst: Stjepan Roglić

Crkvica svetog Jure na Biokovu je na vrdolskoj strani


Stara crkvica svetog Jure na Biokovu


Stara crkvica svetog Jure na najvišem vrhu Biokova (1762 metra nadmorske visine) obnavljana je više puta kroz povijest. Zagvoški župnik don Petar Kaer (upravitelj župe Zagvozd od 1877. do 1882.godine) objavio je sljedeći dokument o obnovi crkvice Svetog Jure i prenosu moći u crkvicu na Biokovu:
Na 1671. augusta, 31.
Neka se znade da u ono vrime bi prije ovoga rat među Turkom i duždom za 30 godina pak se učini mir među njima na 1670. Tada bijaše prisvitli fra Marijan Lišnjić, biskup makarski, omiški i ašištente duvanjski, sa miništrom mnogopoštovani fra Grgo Ivaka, u Vrdolu kapelanom poštovani Barno Kunić, kojem dajem znati poštovanim ocem kapelanom i bogoljubnim krštjanom kako i koji bismo na ovi dan na Svetom Jurju: poštovani redovnici i pripoštovani oci fra Petar Vuković, vikar biskupov; pošt.o.fra Stjepan Cetinjanin; pošt. Fra Mijo Čelanović (rodom iz Zagvozda); pošt.o.fra Šimun Ribarević; pošt. Fra Barno Kunić, kapelan vrdolski, koji stavi svete kosti i zapisa na otar u darvo.
I neka znate, koji su svete relikvije: Svetog Ižidura mučenika, svetog Klimenta mučenika, blaženog Lucijana mučenika, i karv mnogih mučenika. Molim poštovane oce kapelane da imadu pomlju od ovih relikvija zašto su u kašu drvenu, tako se dogodi i neka se znade kako nađoše bogoljubni starci da je otar na vrdolskom,i tako osta vavik, kako je i dosad bilo, što ja vazda priporučujem svakom u svetim molitvama.
Pisa je fra Barno Kunić i ja ozdal podpisani ispovidan u viru da je tada sva kapela na vrdolskom budući da je pomaknuta u istok svakolika kad je najposli rađena, i tako je ostala na vrdolsko, ja isti upali klačinu za istu kapelu kada sam bio kapelan u Slivnu, u viru kojoj se podpisujem i molim prisvitlog biskupa da mi regulira ovu kartu kako je u njoj. I ovo zapisa kako nađe u libru koga je pisa ozgor rečeni kapelan.

Et fideliter ex suprudicti Fratri Ego
F. Antonius Millos


Možda je ovaj dokument bio presudan u odgovoru makarskog biskupa Stjepana Blaškovića i imotskog providura Zoglie na očitovanje koje je od njih tražio generalni providur Gradenigu iz Zadra. On je najprije 1776.godine zabranio radove na obnovi crkvice Svetog Jure jer su je obnavljali stanovnici Vrdola (Župe i Krstatica) predvođeni harambašom Stjepanom Gudeljem. Generalni providur je odluku o zabrani radova na crkvici donio nakon što je primio žalbu harambaše Frane Rusendića iz Velikog Brda i alfira Petra Pu(h)arića iz Makra (Makarske), koji su tvrdili da je crkvica Svetog Jure na njihovoj , primorskoj strani. Konačna odluka generalnog providura za Dalmaciju Gradenigua je „da je crkvica Sv. Jure na vrdolskoj strani“, pa je tako uknjižena u Zemljišnik Općinskog suda u Imotskom kao „čestica zgrada 66.crkva; vlasnost rimokatolička crkva Sv.Jure na Biokovu u Župi“.
Kako se vrdolska župa kasnije podijelila na župe Krstatice, Župu-Rašćane, to ove župe organiziraju misno slavlje (u zadnje vrijeme je to zadnje subote u mjesecu srpnju) i brigaju se za održavanje crkvice koja se poslje nego je stara srušena 1968.godine napravila 30 metara istočno od stare crkvice. Jedne godine misno slavlje vodi krstački, a druge godine župsko-rašćanski župnik.
(Preuzeto iz knjige Župe Zagvozd br. 5.1999. godine str.135 do 137. )
KNJIGA UTISAKA KLIKNI OVDJE