Heroji Domovine

Sjećanje na Maria Luetića
Kao tek završeni, ponajbolji, mladi inženjer brodogradnje, iako iz siromašne obitelji, u Župi Biokovskoj, odbio si primamljive ponude iz inozemstva i javio se u obranu hrvatske grude i prošao sva bojišta, na posebnim zadatcima.
Kao nerazdvojni Antin prijatelj, prihvatio si biti krsni kum Jakovu, koji danas ima 12 godina. Za tu prigodu imao si na raspolaganju svega nekoliko sati, stigao si u Split, bio na svetoj misi i krštenju, ali si nas morao brzo ostaviti.
Kazao si mi, kako je, biti krsni kum, velika obveza i da ćeš brinuti o Jakovu, svome kumčetu.
Muškarci su još zasebno razgovarali, o političkoj situaciji, a mi smo ga pitale, kad će se vratiti. Nasmijao se i rekao - vidimo se uskoro!
A onda smo jedno jutro dobili vijest, da je naš Mario, pao od neprijateljske ruke, u Donjem Vakufu, kad je dotrčao, pomoći i spasiti pogoðenog suborca. Ostali su obojica mrtvi.
Župa Biokovska i Luetići su proplakali, roditelji, braća zanijemili.
Kad je Jakov pitao, tko je njegov krsni kum, kako se zove, gdje je, zašto ga nikada nije vidio, tata Ante mu je ispričao priču o ljubavi koju čovjek nosi prema Domovini, kako je ta ljubav dala snage svima njima, da se bore za Hrvatsku i da su mnogi, nažalost, kao žrtvu prinijeli, svoje živote. Takav je, Jakove, bio i tvoj krsni kum: Mario Luetić. Ti znaš, da svaki put kad iz Zagreba idemo u Split, jedan dan odlazimo u Župu Biokovsku, poljubiti mu roditelje i zapaliti svijeću na grob Tvoga kuma, našega časnika HV-e, kojemu je domovina bila prva velika ljubav.
Mira Donadini
16. listopada 2005.

Poštovanje svima!

Obzirom da sam pročitao ovaj članak vezan za Maria Luetića dužan sam da napišem par slova. Maria sam upoznao još za prvi dana rata kad je sa svojim biciklom dolazio do Zagvozda. Bio je fenomenalan dečko inteligentan kulturan fin ma sve naj naj. Obzirom da sam bio pripadnik 1 HG- Zdruga (Padobranska bojna), njegovi suborci su mi o njemu ma baš sve u superlativima govorili. Čast mi je što sam ga poznavao i Župa se može ponositi što je imala velikog domoljuba i borca.

Goran Lišnjić - Goce

Poznati Župljani

Akademik Josip Roglić

najveći hrvatski geograf

Josip Roglić bio je čovjek ispred svoga vremena; Prije pola stoljeća istraživao je pojave i procese ključne za Hrvatsku danas: prometno povezivanje sjevera i juga naše domovine, značenje obala u suvremenom gospodarskom razvoju, zaštitu okoliša te ono po čemu je bio svjetski poznat znanstvenik – fenomen krša.
Josip Roglić rođen je 1906. godine u ljutom kršu Župe Biokovske. Katolički odgajan, a
svjetovno usmjeren, školovao se u Župi, Splitu i Beogradu, gdje je 1934. doktorirao. Od 1941. radi
u Zagrebu, a 1945. postaje profesor na PMF-u Sveučilišta u Zagrebu. Organizira Geografsko
društvo, vodi Geografski odsjek i Institut za geografiju. Suradnik je brojnih znanstvenih institucija
diljem Europe, Amerike i Azije, gdje uživa ugled renomiranog poznavaoca prirodnih i društvenih
osobitosti krša. Umro je u Zagrebu 1987. godine.
Knjiga Krš i njegovo značenje predstavlja sabrana djela akademika Josipa Roglića, gdje
se na 360 stranica objavljuje 20 njegovih kapitalnih radova, od kojih su neki bitno utjecali na
evoluciju znanstvene misli o morfogenezi krša i njegovoj povijesnoj i suvremenoj socijalnoj
valorizaciji. Moram odati veliko priznanje nakladnicima – Geografskom društvu Split, Hrvatskom
geografskom društvu – Zadar i Geografskom odsjeku PMF-a u Zagrebu, te inicijatoru i nositelju
ideja prof. Mariju Mimici, jer su se izdavanjem ove edicije najbolje odužili nestoru i bardu hrvatske
moderne geografije.
Za predstavljanje ovog izdanja odabrao sam nekoliko sustavno i kronološki povezanih
radova za koje smatram da su ključni, kako za ocrt znanstvenog profila akademika Josipa Roglića,
tako i za razvitak geografske misli u Hrvatskoj.
Jedan od najznačajnijih Roglićevih radova je Unsko-koranska zaravan i Plitvička jezera,
objavljen 1951. godine. Dobro se sjećam svojih brucoških dana, te brojnih znanstvenih rasprava u
Geografskom društvu i studentskom seminaru, gdje se žučljivo raspravljalo o svakom predavanju
akademika Roglića. Autor je u radu, na temelju terenskih istraživanja, utvrdio usku vezu između
prostora različitoga geološko-petrografskog sastava i krških i fluviokrških pejsaža. Na topivim
karbonatnim stijenama, tj. vapnencima, moguć je samo krški korozijski proces, koji može biti
različito modificiran klimatskim utjecajima. Riječna erozija kao temeljni proces potpuno je
isključena.
U radu Polja zapadne Bosne i Hercegovine, objavljenom 1954. godine, Josip Roglić na
primjerima zapadnobosanskih polja utvrđuje da su krška polja vezana isključivo uz nepropusne
PRIKAZI - REVIEWS Geoadria, vol. 9/2, 243-258, 2004.
248
stijene (jezerske naslage) na kojima se razvija normalna i diferencirana erozija, dok su okopoljske
zavale korozijski usječene u kredne vapnence i nastale su najvećim dijelom u toplim klimatskim
uvjetima gornjeg plinocena. Promjenama klime u pleistocenu poremećeni su procesi naplavljivanja
polja i njihove drenaže, što uvjetuje formiranje povremenih jezera. Iako pretežno geomorfolog,
Roglić postupno evolvira i ovdje analizira gospodarsko-socijalne prostorne odnose u kršu koji su
izravno povezani s evolucijom reljefa.
Zaravni na vapnencima je rad iz 1957. godine u kojem akademik Roglić sustavno
objašnjava dotada neshvatljive pojave da u dinarskom kršu postoje prostrane zaravni
(Sjevernodalmatinska, zaravni oko Cetine, Dubrava-Brotnjo-Neretva, Popovo polje) razvijene
isključivo u čistim vapnencima, u kojima inače prevladava pukotinska cirkulacija vode i nema
spiranja. On utvrđuje da su zaravni u vapnencima naslijeđeni oblici i da promjenama klime dolazi
do smjene različitih tipova krškog reljefa u istom kraju. Taj proces naziva fluviokrš, a reljef
fluviokrški...........
dio govora
Prof.dr.Ante Kalodjera